Roden sam u selu Bobare, nadomak drevnog Tešnja, prvog dana proljeca, one godine kada je covjek krocio u svemir. Nisam mogao birati mjesto rodenja, roditelje, ime a ni vrijeme rodenja, pa mi se cini da sam roden i odrastao u najposnijim godinama bijede i neimaštine. Imao sam teško i siromašno djetinjstvo, ali, za lijepo cudo, sretno i bezbrižno.
Roman Habetova koliba nije samo estetizacija vlastitog iskustva niti puka autobiografska prica, vec i potraga za vlastitim identitetom. Ta potraga ne odvija se samo u mediju pišceva iskustva, vec prvenstveno u samom tekstu, gdje je pripovjedacu - autobiografu potreban on sam kao onaj drugi koji ce razumjeti njegovo iskustvo.
To samosazrijevanje pripovjedacevog iskustva u tekstu se ostvaruje kao potraga za identitetom vlastitog teksta, odnosno potvrdivanja pripovjedackog iskustva.