"Nemojmo živjeti u perfektu i futuru, to je najgore moguće stanje za jednog čovjeka. Nije bitno ko su bili naši preci, niti ko ćemo mi biti u nekom drugom vremenu. Bitno je sadašnje stanje, kako se osjećamo i kako u konačnici živimo. Krajnje je vrijeme da počnemo živjeti", bila je jasno poruka hafiza Bugarija.

Knjiga je nastala kao zbirka Bugarijevih misli i zapisa uhvaćenih u kratkim kondenziranim formama. Sve te misli i zapisi kao da su nastajali nakon dugih autorovih promišljanja i neposrednih kazivanja. U njima se naprosto osjeća sretan spoj između čovjekove misli i Allaha i čovjekove misli o Allahu, između misli i djelovanja, između iskustva i govorenja, između svijesti o robovanju Allahu i svijesti o ljudskoj sudbini i čovjekovim dometima. Te misli na jedan mudar i u isto vrijeme praktičan način čovjeka ovoga svijeta pripremaju za vječnost onoga svijeta, i to uglavnom za bašče Dženneta, gdje bistre vode teku i gdje su vječna ljeta i gdje nema ni vremena, ni pamćenja, ni turobnog sjećanja niti patnje s ovoga svijeta.